ŽENSKA LJUDSKA PRAVA ZA ŽENE SA INVALIDITETOM

Iako postoji dobar zakonodavni i institucionalni okvir za zaštitu promovisanje ljudskih prava u Crnoj Gori Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori 2017/2018.godinu(PAPRR) , ipak, praksa pokazuje da su marginalizovane grupe , a među njima žene sa invaliditetom i dalje izložene društvenoj marginalizaciji i diskriminaciji i zato postoji jasna potreba za daljim osnaživanjem kapaciteta institucija i njihovih zaposlenih, resursa itd. da
bi se obezbijedila efikasna zaštita od diskriminacije.
Često marginalizovane osobe nisu dovoljno informisane kada su u pitanju njihova prava i institucionalni mehanizmi za njihovu zaštitu ili nemaju povjerenja u institucije. Praksa je pokazala da se žrtve diskriminacije radije obraćaju NVO-ima kada se suočavaju sa bilo kakvim pitanjima koja su zasnovana na diskriminaciji. Prema analizama i istraživanjima, stereotipi, patrijarhalni način razmišljanja i nedostatak otvorenosti prema različitosti, veoma su jaki i više od jedne trećine populacije pokazuje diskriminacioni stav. Ključni izazovi u ovoj oblsti uključuju lošu integraciju ljudskih prava i rodne komponente u razvojne politike, dok institucije nemaju dovoljan broj zaposlenih sa znanjem u ovoj oblasti ili su im sredstva planirana godišnjim budžetom nedovoljna. Stoga je potrebna dodatna obuka žena sa invaliditetom u cilju upoznavanja sa njihovim pravima, a samim time biće smanjen stepen diskriminacije prema njima Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2017-2021. godine; Strategija za integraciju lica sa invaliditetom u Crnoj Gori za period 2016-2020. godine. Zato je Udruženje multiple skleroze Crne Gore osmislilo projekat ŽENSKA LJUDSKA PRAVA ZA ŽENE SA INVALIDITETOM, koje je podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica sve većeg broja razvoda po osnovu bolesti, skleroze multipleks. U bazi podataka Udruženja multiple skleroze Crne Gore, koje vodi statističku obradu podataka svih oboljelih, jasni su pokazatelji razvoda po osnovu bolesti. Do sada smo zabilježili 32 razvoda po osnovu bolesti, ali u polovici tih razvoda došlo je do flagrantnih kršenja ljudskih prava (izbacivanje žena na ulicu nakon uspostavljene dijagnoze koja vodi u invaliditet, oduzimanje djece oboljelim ženama, odbacivanje žena od strane njene porodice, nakon što je odbačena i od suprugove porodice ).
Ovaj projekat će imati za cilj da osnaži žene kroz predavanja i interaktivn radionice, da na osnovu njihovih podataka formiramo radno tijelo sa ciljem otvaranja kancelarije za besplatnu pravnu pomoć ženama sa invaliditetetom, koje usljed bolesti bivaju pogođene razvodom, čime se samo pogoršava njihovo psihofizičko stanje i koje su bez mogućnosti pravnih savjeta, kako iz straha od osvete porodice iz koje su izbačene, tako i zbog nemogućnosti finansijskih sredstava.
Ravnopravnost između žena i muškaraca predstavlja jedno od temeljnih načela Evropske Unije. Pravo žena na jednak tretman u svim oblastima predstavlja iznad svega osnovno ljudsko pravo. Poštovanje ženskih ljudskih prava jedan je od preduslova za usklađivanje normi jedne zemlje sa standardima EU. Poštovanje ovih normi očekuje se od svake zemlje članice, kao i od zemalja u procesu pristupanja EU. Značaj ljudskih prava regulisan je Amsterdamskim sporazumom iz 1997.godine,kojm je Unija iz ekonomske prerasla u političku zajednicu. Pored jasno definisanih ljudskih prava, posebno je uređen i definisan princip jednakog tretmana muškaraca i žena i zabrana diskriminacije na osnovu rodne pripadnosti. Uz niz preporuka od strane Savjeta ministara EU, koji se tiču uspostavljanja rodne ravnopravnosti u zemljama članicama, 2006.godine je usvojen dokument pod nazivom EU putokaz za postizanje rodne ravnopravnosti 2006-2010.kojim su definisana prioritetna područja rada /ekonomska nezavisnost žena, ravnoprano učešće žena i muškaraca u odlučivanju, iskorjenjivanje svih oblika nasilja po osnovu pola i trgovine ljudima, eliminisanje rodnih stereotipa u društvu, promovisanje rodne ravnopravnosti van EU/. Međutim, 24.07.2017.godine, CEDAW Komitet usvojio je preporuke za Crnu Goru u odnosu na žene i jedna od preporuka se odnosi na žene sa invaliditetom. CEDAW je zabrinut što su žene sa invaliditetom izložene visokom nivou diskriminacije, čime se vidno odstupa od Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u državi članici i to se posebno odnosi na :
a) Nedovoljno razmatranje specifičnih potreba žena i djevojaka sa invaliditetom u zakonima i politikama za promovisanje rodne ranopravnosti, kao i u zakonima i politikama za OSI, kao što je Strategija za integraciju osoba sa invaliditetom 2016-2020.s Akcionim planom za 2017/2018.godinu.
b) Žene sa invaliditetom su često lišene reproduktivnog zdravlja, kao i roditeljstva , s pravom da im se mogu oduzeti djeca.
c) Nesrazmjerno je visoka stopa nezaposlenih žena sa invaliditetom, čime je njihovo siromaštvo dostiglo visok nivo
Uzevši u obzir navedeno, jasno je da se radi o povredi Zakona o rodnoj ravnopravnosti, te da je izostao Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Zakon o zabrani diskriminacije.
Područje/teritorija na kojem/oj se planira sprovođenje projekta/programa su one opštine u kojima su zabilježeni teški oblici kršenja ljudskih prava usljed razvoda, po osnovu bolesti, a to su ; Nikšić, Bar, Cetinje i Podgorica.
Ovim projektom će se osigurati pristup znanjima iz oblasti rodne ravnopravnosti, koji je neophodan u kreiranju i sprovođenju svih nacionalnih i lokalnih politika, te u radu svih pravnih subjekata na nivou države.
Iako se često sprovode istraživanja javnog mnjenja o percepciji diskriminacije vrlo rijetko se ova istraživanja sprovode među samim osobama s invaliditetom. Upravo zbog toga imamo rezultate percepcije javnosti, ali ne i iskustava samih osoba s invaliditetom o diskriminaciji i pojavama kršenja ljudskih prava. Samim tim, djelovanje institucija nije toliko djelotvorno i rijetko dovodi do smanjenja diskriminacije. Zbog toga će fokus ovog projekta biti i na praćenju sprovođenja Strategije za zaštitu od diskriminacije osoba s invaliditeom i promociju jednakosti, između ostalog, i kroz sprovođenje istraživanja među OSI.
Podignućemo nivo javne svijesti o diskriminaciji žena sa invaliditetom u okviru porodica, jer su po osnovu bolesti koja ih je odvela u invaliditet izbačene iz suprugove porodice, a njih dvije odbačene i od svoje porodice; unaprijedićemo položaj žena kroz aktivne politike zagovaranja njihovih prava; uticaćemo na djecu žena sa invaliditetom da sa posebnim senzibilitetom prihvate stanje majki i da budu podrška svojim majkama; povećat ćemo medijsku vidljivost primjene politika rodne ravnopravnosti; unaprijedit ćemo znanje zaposlenika u medijima o rodnoj ravnopravnosti i diskriminacijama žena sa invaliditetom; marketinškom kampanjom uticaćemo na podizanje nivoa svijesti svih građana, javno govoreći o temi o kojoj se ne govori javno;
Sve naše projektne aktivnosti stvoriće pripremu za platformu za osnivanje kancelarije za besplatnu pravnu pomoć ženama sa invaliditetom. Kancelarija će otpočeti s radom u četvrtom mjesecu projektnih aktivnosti i biće na usluzi našim članicama iz čitave Crne Gore.
Iskustva žena sa ovog projekta najbolji su dokaz promociji projektnih aktivnosti i sprovedenih mjera u cilju njihovog psihosocijalnog osnaživanja.

JOŠ NEŠTO

Iako pregovaračka poglavlja 19 i 23, odnosno dokumenti kojima preuzimamo standarde EU u oblastima temeljnih prava i socijalne politike i zapošljavanja, sadrže set mjera za OSI, njihova realizacija još uvijek ne dovodi do suštinskih promjena, odnosno izjednačavanja mogućnosti za OSI, prvenstveno zbog neshvatanja koncepta ljudskih prava OSI od strane institucija zaduženih za ljudska prava, odnosno socijalnu politiku i neuključivanja OSI u ranoj fazi planiranja i pripreme politika.
Zbog svega navedenog, a posebno zbog potrebe psihološkog i inetelektualnog jačanja žena sa invaliditetom za adekvatan monitoring i uticaj na planiranje i sprovođenje politika koje se tiču OSI, radit ćemo na uspostavljanju mreže žena sa invaliditetom koja će jačati kapacitete nacionalnih i lokalnih organizacija, kroz program obuka, kako bi i same mogle uticati na unapređenje kvaliteta života i položaja OSI u Crnoj Gori. Uz ove projektne aktivnosti, podržane od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, štampaćemo 400 komada brošure: Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom sa opcionim protokolom, koju ćemo dijeliti na radionicama i svim ženama koje nam se obrate, kako bismo im ukazali na ona prava po kojima su diskriminisane, a zagarantovana su Konvencijom
S poštovanjem
Andrijana Nikolić
Predsjednica NVO Udruženje multiple skleroze Crne Gore