EMOTIVNO STANJE MS PACIJENATA – PUT PRIHVATANJA

Davno je rečeno da je MS podstanar u našem tijelu i da joj zato ne smijemo dozvoliti da zagospodari. Ako se desi da smo zbog mnogo toga anksiozni i/ili depresivni, treba da se obratimo psihologu, jer je uloga psihologa od neprocjenjive važnosti u očuvanju našega mentalnog zdravlja.  Mnogi postanu depresivni već nakon dobijanja dijagnoze MS. Potrebno je ozbiljno raditi na prihvatanju svih aspekata dijagnoze, kao i očekivanog gubitka kvaliteta života.

Osobe koje se odluče na reakciju bježanjem ili potiskivanjem problema, mogu da dožive pogoršanje depresije.

Depresija sama po sebi nije izlječiva i za njeno izlječenje je potrebna saradnja pacijenta, doktora i psihologa, jer će neliječenjem povesti pacijenta u vrtlog opsesivno kompulsivnih misli iz kojih će nastati opsesivno kompulsivne radnje. Veoma mali broj pacijenata oboljelih od MS ima suicidne misli i zato im je neophodna liječnička pomoć, s jedne strane i podrška psihologa sa druge strane. Neurolozi se fokusiraju na pregled fizičkih manifestacija i praćenje toka bolesti. Zato je potrebno veće angažovanje pacijenata i njihovog okruženja, bolja informisanost doktora o dodatnim simptomima, kao i traženje informacije o emocionalnom stanju MS bolesnika.

Porodica je prva karika oboljelog sa spoljnim svijetom. Ako je u porodici prisutna netrpeljivost, usijana atmosfera, zategnuti odnosi, pacijent se osjeća sve lošije i tek tada ne može sebe da prihvati. Mnogi su kazali da se lakše nose sa fizičkim simptomima MS, nego sa psihičkim. Zato je emotivno razumijevanje oboljelog veoma bitno. Povlačenje u sebe, pasivnost, neraspoloženje, nedostatak volje i psihički pad, uprkos podršci okruženja, mogu, pored zabrinutosti, da iritiraju članove porodice uz nerealna očekivanja. Osjećaj nemoći može da se udvostruči i prenese i na one koji pomažu i brinu o MS pacijentu, do te mjere da zaista i ne znaju šta bi trebalo da urade.

Podška pozitivnim stavom i mislima NIJE dovoljna da se depresija prevaziđe i dobronamjerni savjeti, umjesto stručne pomoći i terapije nisu dovoljni.. Zato je na putu prihvatanja sebe potrebno je eliminisati kompulsivno opsesivne misli, negativnosti spoljnjeg svijeta, potražiti pomoć psihologa, pronaći mir u sebi i ne dozvoliti MS da zagospodari.